Savršenstvo je skoro poput nas

Dva dana prije utakmice Brazil – Argentina(ili je to možda bio Iran) otišao sam u kladionicu želeći zaraditi dovoljno novca da kupim avionsku kartu za SAD i kartu za koncert Tošea Proeskog u Los Angelesu i biti među 500 000 sretnika koje će Toše svojim hitom Srce nije kamen(Srce nije kamen, ne škare nisu papir...) dići na noge. Kladio sam se na rezultat 4-0 i to za Argentinu.
Dva dana kasnije gledao sam prije navedenu utakmicu sa škvadrom(Zorica, žena Brahmeida, Fikret, kum Fazlija i njegova mama). Brahmeida je naravno baš taj dan bila potpuno gola pokušavajući skrenuti moj pogled od televizora za 90 stupnjeva da gledam nju, a ne utakmicu koja me može obogatiti.
Tekma je počela. Nakon nekog vremena Brazil je poveo 1-0. To me uzdrmalo, ali nisam gubio nadu. Par minuta kasnije 2-0 za Brazil, ali ja sam još uvijek bio uvjeren da će Argentina dobiti ovu utakmicu sa 4-0. To se začudo nije dogodilo, nego je Brazil zabio još jedan gol. Zamračilo mi se pred očima. To je Brahmeida ugasila TV. Fikret me je tješio. Nisam znao što ću. Lupio sam laktom Brahmeidu i uzeo joj upravljač iz ruke i upalio TV. To što sam u sljedećih pola minute vidio promijenilo mi je život od temelja.
Vidio sam lika u Batman majici kako razgovara s jednom super extra mega zgodnom ženom u nekom kafiću. Bila je to reklama za teletext chat!
Nisam ni slutio da su u 2007. godini, u kojoj postoje kompjutori, internet chatovi, mobiteli... , izumili teletext chat. Ali mi to nije toliko privuklo pažnju koliko i Betmobil sa 5,7 litarskim chevrolet V8 motorom koji do stotke stiže za samo 5 sekundi i koji teži preko 2 tone što čini taj auto zaista fenomenalnim. Naravno, odmah sam otišao na stranicu 570 na rtl-ovom telesexu sa namjerom da nađem lika sa reklame i da mi posudi auto na par dana da mogu doletjet na koncert.
Našao sam lika, posudio mi je auto, ali samo pod jednim uvjetom, a uvjet je bio da on vozi. Letjeli smo 20 minuta, naravno s tim autom bi stigli i za 15, ali smo vidjeli neke tajanstvene krugove u žitu. Nisam ponio fotoaparat pa sam ih morao nacrtat, ti gotovo savršeni krugovi su izgledali otprilike ovako:



Zapitao sam se par pitanja. Jesmo li sami u svemiru? Kuda idu izgubljene djevojke? Koliki naboj napusti akumulator koji 10 minuta daje struju jakosti 5A?
Ni na jedno pitanje nisam znao odgovor. Bio sam najslabija karika.
Stigli smo u LA. Jedini je problem bio kako nabaviti karte. Pokušali smo svim metodama. Slučajnim prolaznicima smo uletavali ovako: „De daj mi pliz kartu, bit ću ti najbolji prijatelj“. Ni to nije pomoglo. Bili smo slomljeni. Jedino su nas riječi pjesme Srce nije kamen mogle spasiti.


___Skr-OzzY___